IMUNOLOŠKI SUSTAV
Zamislite ton. Jedan jedini ton koji se neprekidno ponavlja. Sam za sebe postaje samo buka koja bi vas mogla izludjeti. Zamislite još jedan ton i dodajte prekide.
Sada već stvarate melodiju i ritam, zamislite mnogo pojedinačnih tonova poredanih u zanimljivim kakofonijama isprekidanim tišinama i slojevima. Imate simfoniju. I buka i simfonija stvorene su od identične građe, a harmonije je samo stvar balansa. Nešto naizgled jednostavno, kompleksna je cjelina sa svojim zakonitostima.
Uloga štitnjače u tijelu, uloga mikrobioma i crijeva sasvim su drugačije, no obje doprinose istoj simfoniji zdravlja kada su u ravnoteži.
Imunološki sustav organizma upravo tako čini još jednu harmoničnu organizaciju niza molekula i stanica koje neprekidno djeluju sljedeći upute, note upisane kroz biološke eone.
Imunološki sustav naizgled obavlja sasvim jednostavnu funkciju, no sve stvari se čine jednostavnima kada promatrate virtuoza. Njegov zadatak je naprotiv izuzetno kompleksna cjelina nebrojenih pomičnih dijelova i međuzavisnih homeostatskih petlji.
Ono što “želi” i za što “živi” jest zaštititi organizam od bolesti. Ovo se odvija kroz neprekidnu, nama na makro razini nevidljivu, borbu s patogenim organizmima poput virusa, bakterija, gljivica ili parazita, njihovih nusprodukata i toksina, pa i čak vlastitih stanica izvan kontrole koje ne poštuju pravila suradnje, već kao primitivni sebični organizmi gaze sve pred sobom u svrhu samoodržanja tj. tumorskih stanica.
Imunološki sustav u ravnoteži održava zdravlje i život, no preintenzivan rad rezultira okretanjem cijevi spram vlasnika te se javljaju autoimune bolesti u kojima vlastiti imunološki sustav zamijeni zdravo tkivo za bolesno te ga napada poput patogena na staničnoj razini stvaranjem antitijela.
Jedan od ključnih organa koji služi kao dirigent ovog velikog karnalnog orkestra upravo je štitnjača sa svojim mnogim funkcijama. Njen poremećaj rada rezultira kaskadnom reakcijom u organizmu.
Hashimotov tireoiditis upravo je jedna od najčešćih autoimunih bolesti, ali i endokrinoloških bolesti današnjice. Proizvodnjom auto-antitijela štitnjače, od kojih su najčešća antitijela na enzim tiroid-peroksidazu (anti-TPO) i antitijela na tireoglobulin (anti-Tg) dolazi do poremećaja u radu štitnjače, gdje hormone štitnjače, koji utječu gotovo na sve organe i tkiva tijela, zamjenjuju razvijena antitijela (Caturegli i De Remigis, 2014).[1]
Na pojavu bolesti (eng. Dis-ease) i nelagode, osim loših navika poput pušenja, konzumacije alkohola, droga, izlaganja stresu, trudnoće, utječe i genetička predispozicija kao i stresori iz okoliš npr. prekomjeran unos joda, stres, kontaminirana ili prerađena hrana, toksini, infekcije…
TRI KLJUČNA PREHRAMBENA OKIDAČA
Govorimo li o hrani, mogli bismo se vrlo lako zaplesti u beskonačne diskusije kojih ne manjka, no struka se slaže da postoje tri velika okidača – gluten, mliječni proizvodi i kukuruz – te eliminacija za stabilizaciju rada štitnjače treba početi ovdje.
Kada bismo trebali odabrati najveći problem s rukama crvenim od krivnje bismo uhvatili upravo gluten.
Potvrđeni alergeni, glutenski proteini pšenice, raži i ječma, ne mogu se nikako u potpunosti razgraditi ljudskim probavnim enzimima. Istraživanje također upućuje da je gluten značajan faktor u uzrokovanju pretjerane propusnosti crijeva koje okida autoimuna stanja poput Gravesove bolesti i Hashimotove bolesti.
Minimalni eliminacijski protokol trebao bi uključivati izbacivanje glutena na barem 30 dana, iako bi idealno bilo izbjegavati ga u potpunosti do stabilizacije zdravlja.
Suvremeni mliječni proizvodi također se ubrajaju u česte alergene, bilo da se radi o izravnoj osjetljivosti ili pak situaciji gdje jedan ili više mliječnih proteina unakrsno reagira s glutenom.
Reakcije su individualne i nije moguće utrpati sve u isti koš te stoga pojedinci mogu dobro podnijeti sirove mliječne proizvode ili one bez laktoze kao ghee, dok drugi burno reagiraju i na ove zdravije oblike mliječnih proizvoda. Trenutna osjetljivost nije presuda u kojoj se zauvijek morate odreći mliječnih proizvoda (iako će neki to morati učiniti), no nužno ih je izbjegavati u stabilizaciji zdravlja.
Što se tiče kukuruza on je još jedan uobičajeni alergen koji unakrsno reagira s glutenom ili pak može izazvati sličan imunološki odgovor kao gluten.
FAKTORI RAZVOJA AUTOIMUNE BOLESTI
Autoimuna bolest razvija se na slivu nekoliko faktora koji uključuju:
1) Genetsku predispoziciju,
2) Ekološke okidače,
3) Povećanje propusnosti crijeva (curenje crijeva).
Na genetsku predispoziciju ne možemo mnogo utjecati, no ona nije presuda. Mudri odabiri životnog stila i prilagodbe u druga dva faktora mogu značajno utjecati na ekspresiju genetske predispozicije u realnosti. Predispozicija nipošto ne znači nužnost razvoja bolesti, samo veću prijemljivost i nužnost poduzimanja preventivnih mjera poput minimiziranja ili uklanjanja poznatih okidača iz okoline i hrane, kao i povećanu pažnju na regulaciju stresa, kemikalija u okruženju kao i dugoročni odjek infekcija u tijelu.
UTJECAJ HERBICIDA NA AUTOIMUNA STANJA
Zamislite li sebe kao farmera koji živi od uzgoja u interesu vam je što veći prinos te minimalna borba s korovima i nametnicima. Većina biljaka ima vlastite obrambene mehanizme od ovih napada iz okoline te kemikalije unutar organski uzgojene biljke koje samoj biljci pomažu u borbi aktiviraju i poželjne obrambene mehanizme u ljudskom tijelu.
No organsko uzgajanje biljaka za hranu gotovo je sinonim s manjim prinosom. Suvremena agronomija i industrijska proizvodnja golemih količina hrane na nepreglednim poljima monokulturnih prostranstava odlučila se za lakši način – korištenje pesticide i herbicida kako bi osigurali svoju investiciju. Ova praksa ima posljedice po ljudsko zdravlje.
Govorimo li o herbicidima poput široko korištenog Roundupa, njegov aktivni sastojak je Glifosat te se najčešće koristi na genetski modificiranim usjevima koji daju više uroda, a manje otpada. Genetskim modifikacijama moguće je postići biljke koje spremno prihvaćaju raznolike klime, otpornije su na vremenske nepredvidivosti poput suše, mraza te same, ili uz pomoć herbicida i pesticida, lakše odolijevaju nametnicima.
Glifosat je dokazano jedan od glavnih razloga povećanja broja raznih zdravstvenih stanja koja kao značajan okidač imaju prehrambene navike, poput poremećaja štitnjače i čitavog spektra autoimunih bolesti koje počinju s propusnošću crijeva te poremećenom mikrobiotskom ravnotežom u crijevima.
Glifosat također može inhibirati i enzime citokroma P450 koji igraju značajnu ulogu u detoksikaciji otrova iz organizma kao i proizvodnji žući te su mogući i nedostaci ključnih minerala bitnih za ispravno funkcioniranje organizma. Studije pokazuju da Glifosat može kelatirati bakar, cink, željezo, kalcij, magnezij i mangan.
Organizirana agrikulturna proizvodnja prerasla je u zasebnu industriju koja nezadrživo prodire u naše živote donoseći sa sobom tragove glifosata na naše tanjure. U današnje vrijeme gotovo čitava populacija je bila izložena i sada nosi glifosat u tijelu. Ovo se može potvrditi testom urina te je kod pozitivnog nalaza izuzetno vjerojatno da se glifosat nalazi i u tjelesnim tkivima.
STRES DRŽI PRST NA OKIDAČU
Stres je danas postao jedna od onih pomodnih riječi u čije margine volimo ugurati sve ono što nam nije po volji kako bismo ga mogli koristiti kao ispriku za mnogo stvari. Stres sam po sebi nije loš. Prirodan je odgovor organizma na zahtjevne ili opasne okolnosti te je profil reakcija u tijelu jednak kao kod uzbuđenja.
Kratkoročni stres s razlogom ubrzat će otkucaje srca, podići tlak, raširiti zjenice, više manje učinit će vas spremnima na borbu, izoštravajući osjetila i dajući vam biološku prednost nad nedaćom. Stresni odgovor jedna je od evolucijskih instanci koja jedinkama i vrstama omogućava preživljavanje.
I ribe će se panično usplivati pojavi li se predator. Čak valja pretpostaviti da će one koje odgovore najvećom stresnom reakcijom pobjeći brže i vještije te moći nastaviti vrstu dok će njihove smirenije kolegice završiti u raljama. No, riba neće nastaviti danima razmišljati o situaciji.
U trenu kada opasnost prođe, vraća se mirnom plivanju I čupkanju morske trave. Problem ljudskog je da smo robovi uma kojima sadašnjosti prečesto otme trauma prošlosti ili još nepostojeća nepoznanica nepovoljne budućnosti. Ponovimo još jednom. Stres sam po sebi nije problem.
Problem se javlja kada on postane kronično stanje u kojem obitavamo svakodnevno te ne dajemo priliku tijelu da se odmori i regrupira. Ovo je mjesto na kojem izviru bolesti. No kako stres konkretno dovodi do stanje kao što je Gravesova bolest ili Hashimotov tireoiditis?
Stres je stanje neprekidne pripravnosti koje nije briga za budućnost i ne radi za dobrobit organizma u budućnosti. Jer ako opasno „postoji“ sada, budućnost je malo izgledna. Ova „opasnost” u suvremenom može biti bilo što od pritiskajuće rate kredita, preko teškog tinejdžera, do toga što netko misli o nama ili straha gubitka posla.
Ovo kronično stanje stresa potiskuje imunološki sustav te usmjerava svu energiju u iscrpljivanje organizma sada, pripremajući vas za „borbu” koja nikada ne dođe. Ovo trošenje i potiskivanje imuniteta vrlo lako tijelo čini osjetljivim na infekcije s čijim rješavanjem u normalnim okolnostima inače ne bi imalo problema te stres čak katalizira i bolesti poput raka.
Stres također može pogoršati autoimuni odgovor. Dakle, kako je moguće da stres može potisnuti imunološki sustav, a opet pogoršati autoimunitet? Kronični ili dugotrajni stres potiskuje imunitet smanjenjem broja imunoloških stanica i funkcija i/ili jačanjem imunosupresivnih mehanizama, kao što su regulatorne T stanice.
Međutim, kronični stres također može disregulirati imunološku funkciju povećanjem proizvodnje citokina tipa 1 i tipa 2, što jača autoimuni odgovor.
MIKROBIOM I AUTOIMUNA STANJA
Mikrobiom je prekrasno kompleksna međupovezana mikroklima života koja se sastoji od bakterija, arheja, virusa i eukariotskih mikroba koji borave u i na našim tijelima. Oni nisu samo slijepi putnici koji jednostrano koriste domaćina, već je ovo istinska simbioza u kojoj mikrobi mogu imati dubok utjecaj na našu fiziologiju.
Zdravih odrasli ljudski organizam obično nosi više od 1000 vrsta bakterije, a posebice mikrobiota crijeva predvodi u raznolikosti i bogatstvu u usporedbi s drugim područjima tijela.
Nažalost, loša prehrana nekvalitetnim prerađenim namirnicama iscrpljenima od nutrijenata, izloženost toksinima iz okoliša i/ili uzimanje određenih lijekova poput antibiotika desetkovala je ove neprocjenjivo korisne kolonije kod značajnog broja ljudi, stvarajući populaciju koja kronično pati od povećanja intestinalnih poremećaja.
Propusnost crijeva jedan je od čestih poremećaja koji može biti faktor za autoimuna stanja kao što su Gravesova bolest i Hashimoto.
ZALJEČENJE PROPUSNOG CRIJEVA
Još je Hipokrat davno prije hranu izjednačio s medicinom, sasvim svjestan zavisnosti zdravlja našeg organizma od onoga što u njega unosimo. Da u liječničkoj kuti šeće danas, I
i Hipokrat sam bi zagovarao ravnotežu mikrobioma kao jedan od esencijalnih stupova zdravlja.
Dakle, kako izliječiti crijeva i vratiti zdravlje crijevnog mikrobioma? Izuzetno koristan već uspostavljeni način liječenja naziva se “5-R protokol” koji se odnos na 5 ključnih stavki:
1) Uklanjanje okidača za curenje crijeva (alergeni iz hrane, infekcije, toksini iz okoliša),
2) Suplementiranje čimbenika koji igraju ulogu u probavi (tj. probavni enzimi, betain HCL, žučne soli, dijetalna vlakna),
3) Reinokulirati se kroz probiotike i prebiotike specifične za soj,
4) Popravak crijeva putem zacjeljivanja dodavanjem hrane (juha od kostiju, sok od kupusa) i/ili prirodnim sredstvima za liječenje crijeva (L glutamin, umirujuće bilje)
5) ponovno uspostavljanje ravnoteže u tijelu, posebno što se tiče parasimpatičkog živčanog sustava.
INFEKCIJE I AUTOIMUNA STANJA ŠTITNJAČE
Infekcije nisu ništa neobično, no dugotrajno izlaganje opterećuje imunološki sustav. Neke određene infekcije mogu dovesti do autoimunih stanja štitnjače, uključujući infekcije bakterijama, virusima, parazitima, kao i gljivične infekcije. Također je vrijedno spomenuti da u nekim slučajevima infekcije također mogu izravno utječu na štitnu žlijezdu.
Neke od uobičajenih infekcija povezanih sa zdravljem štitnjače i/ili autoimunošću štitnjače uključuju Epstein-Barr virus, Herpes Simplex virus, Hepatitis C, Parvovirus B19, Helicobacter pylori, Yersinia Enterocolitica, Borrelia Burgdorferi (bakterija povezana s lajmskom bolešću) i Blastocystis Hominis.
Antimikrobna svojstva poput antibiotika mogu poslužiti kao privremeno rješenje, no kod autoimunih stanja često izazovu više štete no koristi, posebice ako su mikrobiom ili propusnost crijeva već kompromitirani.
Moguće je uteći se prirodnim sredstvima s dokazanim antimikrobnim svojstvima uključujući češnjak, ulje origana, zlatnicu, mastiks gumu (za H. pylori), mačju kandžu, kaprilna kiselinu, pelin, crni orah, uva ursi, lizin, list masline i koloidno srebro.
Dok prirodni antimikrobici dakako jesu mnogo manje štetni na crijevnu floru od antibiotika na recept, to ne znači da su u potpunosti bezopasni i da se mogu nekontrolirano koristiti.
Naravno, kao i uvijek, u potrazi za ravnotežom, rješenje je klackalica koja sve svodi na rizike naspram koristi, te čak i s prirodnim antimikrobnim tvarima budite oprezni pri nasumičnom uzimanju velikih doza, osobito tijekom duljeg razdoblja.
TOKSINI IZ OKOLIŠA
Svaki razvoj uz napredak nosi i posljedice. Jedna od posljedica eksponencijalnog napretka – koji dijelom uspjeh može zahvaliti odabiru brzih, učinkovitih, jeftinijih rješenja koja su nas oslobodila baš kao i porobila – je porast toksiciteta okoline.
Živimo u toksičnom svijetu. To je činjenica kojoj treba doskočiti osobnom odgovornošću odabira boljega za sebe, one oko sebe i zajednicu.
Na osobnoj razini odaberite umanjiti svoju izloženost toksinima iz okoliša, ubrzati i potpomoći eliminacijske procese nepoželjnih i štetnih kemikalija iz tijela.
Korisne prakse:
1) Jedite cjelovitu zdravu hranu, po mogućnosti certificiranu organsku. Ako dolazi u paketu i ne možete izgovoriti sastojke, vratite na policu
2) Pijte pročišćenu ili izvorsku vodu iz staklene boce te pokušajte izbaciti korištenje plastičnih posuda za čuvanje hrane i pića
3) Koristite prirodna sredstva za čišćenje kućanstva i kozmetiku
4) Razmislite o zamjeni tepiha onima od prirodnih materijala
5) Koristite boje s niskim udjelom ili sasvim bez VOC-a
6) Kuhajte u sigurnom posuđu te izbjegavajte aluminijske posude i tave
7) Uložite u kvalitetni sustav pročišćavanje zraka nalazite li se u području s povećanim zagađenjem zraka
Pomozite tijelu da lakše i učinkovitije eliminira postojeće kemikalije iz tijela:
1) Olakšajte prvu fazu detoksikacije jedući puno povrća, posebno krstašice
2) Održavajte metilaciju jedući hranu bogatu folatom (tj. zeleno lisnato povrće), vitamin B12 (govedina, piletina, riba) i vitamin B6 (puretina, govedina, piletina, losos, slatki krumpir) i/ili kroz suplementaciju
3) Stimulirajte proizvodnju žuči povećanom konzumacijom tamnozelenog lisnatog povrća, celera, potočarke i maslačka
4) Pijte pročišćenu vodu (40 do 50% vaše tjelesne težine u uncama)
5) Pobrinite se da se probava odvija redovito
6) Razmotrite suplementaciju mlijekom čička, NAC, alfa lipoinskom kiselinom, acetiliranim ili liposomalnim glutationom, i/ili trimetilglicinom
7) Znojenjem izlučite toksine kroz terapiju infracrvenom saunom
8) U ozbiljnijim slučajevima razmislite o klistiranju kavom i/ili hidroterapiji debelog crijeva.
KRONIČNA AKTIVACIJA NF-KB
Proces je ponekad dug, mukotrpan, zahtjeva promjene navika koje smo gajili čitav život. Pronalaženje i uklanjanje okidača često uspješno rješava upalu, no ovo nije uvijek slučaj. Za one s Gravesovom bolešću i Hashimotovim tireoiditisom antitijela štitnjače neće se nužno smanjiti. Nuklearni faktor Kappa B (NF-kB) je a transkripcijski faktor koji ima ulogu u upalnom procesu aktivacijom citokina koji potiču upalu.
Dok je aktivacija NF-kB normalan proces, ono što se događa s kroničnom upalom je ujedno i kronična aktivacija NF-kB, ciklus koji održava upalu, čak i nakon što je okidač uklonjen. Kao rezultat toga, potrebno je smanjiti NF-kB što se može postići prehranom, upravljanjem stresom i uzimanjem određenih hranjivih tvari i biljaka. Vitamin D može pomoći u inhibiciji NF-kB, zajedno s kurkumom, resveratrolom, đumbirom, omega-3 masnim kiselinama i zelenim čajem.
Poželjno je I obilje regulatornih T stanica (Tregs) te navedene namirnice pomažu i u ovom slučaju, a na modulaciju imunološkog sustava pozitivno utječu probiotici, vitamin A i alfa lipoična kiselina, cink, selen I D vitamin.
ORGANSKI ODABIR
Vjerovati da je moguće živjeti bez izloženosti ovom toksinu u današnjici bila bi naivna utopija, ali moguće je minimizirati njegov utjecaj time da pokušate kada je god to moguće smočnicu ispuniti duginim bojama certificirane organske hrane uzgojene tradicionalnim metodama.
Sjetite se svoje najdraže kumice na placu, redovno i s osmijehom. Kupujte lokalno uzgojeno voće i povrće, podržite mala obiteljsko gospodarstva, uzgojite ponešto sami.
Začudili biste što je sve moguće postići na skromnom komadiću zemlje, zabavite se robnom razmjenom ako imate viškove, konzervirajte dobre kvalitetne namirnice dokazanog podrijetla kada su u obilju na vrhu sezone kako biste mogli u njima uživati i za hladnijih dana bez potrebe da posegnete za brzim ekstremno prerađenim duhovima hrane. Male promjene u stavu prem prehrani se akumuliraju I donose goleme rezultate. Dobro vam zdravlje i dobar tek dobri ljudi!
Voli vas Alma
Celiac Disease and the Thyroid: Highlighting the Roles of Vitamin D and Iron – PubMed (nih.gov)
An update on the pathogenesis of Hashimoto’s thyroiditis – PubMed (nih.gov)
Selenium in thyroid disorders – essential knowledge for clinicians – PubMed (nih.gov)
Celiac Disease and the Thyroid: Highlighting the Roles of Vitamin D and Iron – PubMed (nih.gov)
Croatian