SIBO

Crijeva, upala crijeva, baketrije u crijevima, mikrobiom, dijabetes, spermiogram

Zdrava mikrobiota crijeva obavlja mnoge važne funkcije i potrebna je za održavanje homeostaze tijela. Nepovoljni uvjeti mogu dovesti do bujanja crijevnih bakterija (SIBO), stanja definirana kao prekomjerna bakterijska kolonizacija tankog crijeva. Neki čimbenici rizika koji su uključeni u patogenezu SIBO uključuju poremećaje gastrointestinalne pokretljivosti, povijest crijevne resekcije, kronični komorbiditeti i starija dob. SIBO može predstavljati niz nespecifičnih simptoma od kojih su najčešći nadutost i distenzija trbuha, mučnina, bol u trbuhu, poremećaji pražnjenje crijeva, nedostatak apetita ili nenamjerno mršavljenje. SIBO se dijagnosticira sve popularnijim neinvazivnih izdisjanim testovima. Dopunski dijagnostički pregledi uključuju mikroskopsku procjenu stolice za prisutnost masti, kompletnu krvnu sliku i mjerenje razine vitamina B12 ili albumina. Prva linija liječenja temelji se na terapiji antibioticima koji djeluju samo u crijevu, rifaksimin-α. Lijek karakterizira širok spektar aktivnosti protiv raznih Gram-negativnih i Gram-positivnih bakterija, kako aerobnih tako i anaerobnih. Glavna komponenta SIBO terapije je odgovarajuća prehrana u kombinaciji s modifikacijom načina života (redovita tjelesna aktivnost, izbjegavanje stresa i obnova normalnog obrasca spavanja).

Najčešće kliničke manifestacije SIBO-a uključuju nadutost i distenziju trbuha, mučninu, bol u trbuhu, poremećaje pražnjenja crijeva (proljev, zatvor), i nenamjerno mršavljenje. Tijekom vremena, druge manifestacije mogu se razviti: nedostaci vitamina (vitamin B12 – neuropatije, peckanje jezika; vitamin D – poremećaji metabolizma kostiju; vitamina A -kožne lezije) (1)

(SIBO) je klinički sindrom koji se predstavlja kao proliferacija bakterijskih populacija u tankom crijevu preko 106 Cfu (jedinice koje tvore kolonije) po mililitru crijevne tekućine. Broj bakterija u normalno koloniziranom gastrointestinalnom (GI) traktu znatno varira. Najniža je u gornji GI trakt (103CFU/L u duodenumu), ali u ileumu broj se povećava na 108CFU/L, a u debelom crijevu doseže 1011–1014 CFU/2. Gastrointestinalna mikrobiota igra važnu ulogu u održavanju homeostaze tijela. Među ostalim funkcijama, uključen je u metaboličke procese (bakterijska fermentacija, metabolizam vitamina) i štiti crijevni epitelij. Osim toga, doprinosi pravilnom funkcioniranju imunološkog sustava. Poznato je da poremećaji u kvantitativnom i kvalitativnom sastavu mikrobiote crijeva doprinose razvoju SIBO-a. Brojni čimbenici rizika za predispoziciju SIBO-a su poznati. Jedan od njih je loša pokretljivost crijeva, što uzrokuje otežano pražnjenje crijeva i na kraju dovodi do povećane fermentacije i bakterijske proliferacije. Ovi poremećaji su vrlo česti, na primjer, u bolesnika s dugotrajnom šećernom bolešću. Pokazala je prevalencija SIBO-a među dijabetičarima veća (2), što se pripisuje visceralnoj neuropatiji.(3). Ostale skupine u kojima se smatra da je SIBO češći u usporedbi s općim populacija uključuje bolesnike s hipotireozom (4), sistemskom sklerozom (5), bolesnika sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS)(6). Prekomjerna potrošnja fruktoze I frukoznih sirupa često je uočena među bolesnicima s bezalkoholnom masnom jetrom što dovodi do intezivne fermentacije i bujanja baketrija. Osobe sa cirozom jetre također imaju veću predispoziciju za SIBO (7)

Tanko crijevo je posebno osjetljivo za razliku od debelog crijeva, nije zaštićeno debelom sluznom barijerom. U prisutnosti bakterija i glijadina (frakcije glutena), tanko crijevo proizvodi zonulin koji povećava permabilnost crijeva pokretanjem razdruživanja epitela čvorišta, čime se ispiru bakterije i  spriječava kolonizacija. Istraživanja su pokazala negativnu korelaciju između povećanja zonulina u sreumu i testosterona. Smatra se da Sibo može povećati permeabilnost crijeva, ME i na taj način utjecati negativni na testosteron.

Inhibitori protonske pumpe (PPI) su jedan od najčešće propisanih lijekova, a primjena PPI-ja predstavlja značajan rizični  faktor za razvoj SIBO. Zanimljivo je da je upotreba PPI-ja već povezana s oslabljenom spermatogenezom i niskom razinom serumskog testosterona u nekim studijama. Potrebno je dodatnih istraživanja na navedenu temu. (8) Gut Month 2020 Vol 0 No 0

Reference:

  1. Bowe WP, Logan AC: Acne vulgaris, probiotics and the gutbrain-skin axis – back to the future? Gut Pathog 2011; 3: 1.
  2.  Ojetti V, Pitocco D, Scarpellini E et al.: Small bowel bacterial overgrowth and type 1 diabetes. Eur Rev Med Pharmacol Sci 2009; 13: 419–423.
  3. Folwaczny C, Riepl R, Tschöp M et al.: Gastrointestinal involve ment in patients with diabetes mellitus: Part I (first of two parts). Epidemiology, pathophysiology, clinical findings. Z Gastroenterol 1999; 37: 803–815.
  4. Goto S, Billmire DF, Grosfeld JL: Hypothyroidism impairs colon ic motility and function. An experimental study in the rat. Eur J Pediatr Surg 1992; 2: 16–21.
  5. Marie I, Ducrotté P, Denis P et al.: Small intestinal bacterial over growth in systemic sclerosis. Rheumatology (Oxford) 2009; 48: 1314–1319.
  6. Pimentel M, Soffer EE, Chow EJ et al.: Lower frequency of MMC is found in IBS subjects with abnormal lactulose breath test, sug gesting bacterial overgrowth. Dig Dis Sci 2002; 47: 2639–2643.
  7. Bauer TM, Steinbrückner B, Brinkmann FE et al.: Small intesti nal bacterial overgrowth in patients with cirrhosis: prevalence and relation with spontaneous bacterial peritonitis. Am J Gastro enterol 2001; 96: 2962–2967
  8. Su T, Lai S, Lee A, et al. Meta-Analysis: proton pump inhibitors moderately increase the risk of small intestinal bacterial overgrowth. J Gastroenterol 2018;53:27–36.
hrCroatian