ŠTO JE SIC / IBS I UČESTALOST U POPULACIJI
Probava je zrcalo, odraz čitavog psiho-fizičkog stanja organizma. Crijeva su naš “drugi mozak” koji u neprekidnoj simbiozi komunicira i surađuje s onime koji nosimo ponad ramena. Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) (engl. irritable bowel syndrome, IBS) globalno je prisutan.
Stoji kao najčešći poremećaj crijevne funkcije koji značajno opterećuje zdravstveni sustav te narušava kvalitetu života oboljelih utječući na fizičke, mentalne, emocionalne i socijalne elemente vitalnosti i dobrostanja. SIC zahvaća 11 % svjetske populacije, dok u Hrvatskoj zahvaća čak 28% stanovništva (10% muškaraca i 18% žena), nagrizajući zdravlje, ravnotežu i otpornost organizma kao i zadovoljstvo životom.[1]
SIC nije nova pojava nadošla komprimiranim i pervertiranim otuđenjem od stvarne cjelovite hrane. Iako suvremena prehrambena industrija i visoko procesuirane namirnice mogu dodatno iritirati već ugroženu strukturu crijeva, poremećaj postoji oduvijek te je kroz povijest izranjao u medicinskim zapisima i enciklopedijama pod raznim nazivima koji upućuju na iste nakupine simptoma.
Kao sinonim za današnji “sindrom iritabilnog crijeva” često ćemo naići i na nazive poput – nervozno crijevo, crijevna neuroza, iritabilni ili spastički kolon..
NAKUPINE SIMPTOMA
Nazivamo ga funkcijskim poremećajem jer se dijagnostika temelji na upoznavanju simptoma kroz razgovor sa samim pacijentom. Pokušavamo shvatiti njegove specifične individualne situacije i iskustvene simptome u nedostatku vidljivih strukturnih i biokemijskih promjena koje bismo mogli uočiti detaljnijim pretragama organa ili dijelova organa ili ih pak prepoznati kao zamjetne promjene u laboratorijskim nalazima.[2]
Gastro-intestinalni sustav je golema, kompleksna struktura koja ovisi o nebrojenim kemijskim i biološkim faktorima, genetici i odabiru životnog stila kao i lijekovima, raspoloženju, komunikaciji mozga i “drugog mozga”. Svaki sustav ponekad nailazi na greške, no ako se unazad tri mjeseca redovno pojavljuju povremena ili trajna bol u donjem dijelu abdomena uparena s promjenom učestalosti ili teksture stolice (što može varirati od dijareje, zatvora ili kombinacije) ili pak osjećaj nadutosti i/ili nepotpunog pražnjenja, moguće je da se radi SIC-u.[3]
PSIHOLOŠKI I SOCIJALNI UZROCI
Uzroci SIC-a ne mogu se definirati samo fiziološkim parametrima, već moramo sagledati pojedinca kao cjelinu, uzimajući u obzir psihološke i socijalne faktore individualnog iskustva, osobne povijesti i stresore u svakodnevici.
Fiziološki mehanizmi grupiraju se u: “poremećaje u komunikaciji središnjeg i mijenteričkog živčanog sustava, poremećaje u sastavu i funkciji crijevne mikrobiote, visceralnu preosjetljivost i poremećaje motiliteta”.[4]
Psihološki i socijalni faktori uzimaju u obzir sve od ranih ili nedavnih traumatskih iskustva, kronični stres, anksiozne ili depresivne afektivne poremećaje, preosjetljivost mozga na obradu senzornih informacija iz crijeva pa sve do štetnih učinaka usamljenosti, nedostatka socijalne podrške ili razumijevanja, osjećaja otuđenosti i izoliranosti.
Psihološki i socijalni čimbenici dobivaju na težini što su fizički simptomi sindroma izraženiji.[5]
NEFARMAKOLOŠKI ELEMENTI LIJEČENJA
Ne postoji jedna metoda liječenja niti singularni protokol koji odgovara svima jer ne postoji jedan konkretan i odrediv uzrok na čije eliminiranje bismo mogli usmjeriti pažnju. Sindrom se pojavljuje kao kolaž različitih manifestacija i faktora te je moguće i ciklično povlačenje simptoma i njihov povratak, što dodatno otežava praćenje uspješnosti korištenih nefarmakoloških metoda i lijekova.
No, stručnjaci se slažu da bi terapija SIC/IBS-a trebala uključivati nefarmakološke i farmakološke mjere.[6]
S obzirom na spomenuti proporcionalan rast važnosti psiholoških i fizičkih čimbenika pri oblicima SIC-a s izraženijim simptomima, upravo bi ove osobe mogle vidjeti najznačajnije rezultate implementiranjem nefarmakoloških terapija ili kombiniranjem farmakoloških i nefarmakoloških pristupa.
Stoga, uz direktne pokušaje olakšavanja simptoma putem lijekova za ublažavanje grčeva, dijareje ili pak eliminiranja konstipacije laksativima, nužna je suradnja sa psiholozima i terapeutima usmjerenim na mentalno i emocionalno zdravlje i cjeloviti pristup čovjeku koji ga ne svodi samo na biološke i fiziološke karakteristike.
Nefarmakološke terapije uključuju promjenu životnog stila. boravak u prirodi, pronalaženje fizičkih aktivnosti u kojima uživate kao i promjenu prehrane zamjenom prerađenih prehrambenih proizvoda punih šećera, aditiva i nezdravih masnoća cjelovitim namirnicama u njihovom izvornom obliku.
Ali, uključuju i psihološke intervencije koje direktno utječu na ugodnije iskustvo života smanjenjem anksioznosti i depresije, relaksacijom i eliminacijom štetnih psiholoških ponašanja.
Do sada su najbolje rezultate pokazale kognitivno-bihevioralne terapije, hipnoterapije usmjerene na crijeva te mindfulness meditacije koje rade na osvješćivanju i promjeni generalnog stanja svijesti, pogleda na sebe i svijet.[7]
Liječenje je zahtjevan proces zbog složene prirode CIS-a gdje ne postoji jedan uzrok na koji bismo se mogli fokusirati. Promjenjiva priroda bolesti otežava praćenje liječenja i učinkovitosti primijenjenih metoda i lijekova.[8]
JEDNA VELIČINA NE ODGOVARA SVIMA
Kako simptomi i klinička slika variraju, liječenju se treba pristupiti individualno uz interdisciplinarnu suradnju stručnjaka. Spomenute nefarmakološke metode pokazale su se uspješnima, no to ne znači da su jedine uspješne. Vi ste ti koji jeste, Vaša priča i osobnost su zasebni svemiri koji ne podliježu slijepo statistici.
Vi poznajete svoje iskustvo i um najbolje, stoga vrijedi istražiti bilo koju metodu koja za vas osobno funkcionira.
Uz stručno vodstvo u spomenutim terapijskim pristupima pronađite ono što Vas osobno privlači i što Vam odgovara, bilo da se radi o dugim šetnjama, vježbama disanja, yogi, krugu prijatelja ili obitelji u čijem društvu se osjećate bolje, ili jednostavno pronalaženju vremena za sebe, otkrivanju mira i stabilnosti u stvarima koje volite. Mozak i crijeva razgovaraju. Pobrinite se da ovaj dijalog bude ugodan.
Jedna veličina nije odgovarala svima niti kada smo tek došli na svijet pa si život i zdravlje zadržavaju pravo održati ovu praksu živom u svim aspektima. Kao i uvijek napominjem – dijagnoza nije presuda, trud se isplati i bolje je moguće!
Dobar Vam tek i dobro zdravlje dobri ljudi,
Voli Vas Alma
[1] https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12674839/
[2] https://psiholoski-prostor.org/zivjeti-sa-sindromom-iritabilnoga-crijeva-definicija-dijagnoza-moguci-uzroci-i-lijecenje/
[3] https://psiholoski-prostor.org/zivjeti-sa-sindromom-iritabilnoga-crijeva-definicija-dijagnoza-moguci-uzroci-i-lijecenje/
[4] https://repozitorij.pharma.unizg.hr/islandora/object/pharma:2475
[5] https://psiholoski-prostor.org/zivjeti-sa-sindromom-iritabilnoga-crijeva-definicija-dijagnoza-moguci-uzroci-i-lijecenje/
[6] https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:163:305100
[7] https://psiholoski-prostor.org/zivjeti-sa-sindromom-iritabilnoga-crijeva-definicija-dijagnoza-moguci-uzroci-i-lijecenje/
[8] https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:163:305100
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:163:305100